Poštovane članice i poštovani članovi Državnoga povjerenstva za natjecanje iz engleskoga jezika 2020.,

na sljedećim stranicama iznosim svoj prigovor.

Vaše povjerenstvo ove godine ima 22 člana. Arhiva mrežnih stranica AZOO-a seže do 2014. godine, iz čega saznajemo da je predsjednica državnoga povjerenstva od tada do 2018. bila prof. Olga Granić, a posljednje dvije godine (2019. i 2020.) prof. Denis Plavetić. Drugi članovi više-manje ostaju isti kroz godine, a broj varira od 21 do 22. Razlog zašto spominjem prošle godine jest što već godinama u prosvjetnim krugovima slušam o nezadovoljstvu učitelja natjecanjem iz engleskoga jezika. Glavna zamjerka jest da su testovi neprimjereni u smislu da izvrsni, čak i nadareni, učenici na njima ne prolaze dobro, odnosno da su testovi napravljeni da učenicima pokažu kako jezik zapravo ne znaju. Poviješću natjecanja neću se više baviti, ali spomenut ću još da su 2009. kolegice Bakašun, Blažević i Marušić u časopisu Strani jezici objavile rad ‘Pitanje standardizacije nacionalnoga natjecanja iz engleskoga jezika‘ u kojemu ističu probleme koje su zatekle kada su počele djelovati kao članice državnoga povjerenstva, ali i daju smjernice za poboljšanja – koja se do danas nisu dogodila, a vezana su uz standardizaciju natjecanja, rangiranje natjecatelja i obuku ispitivača.

Kroz nekoliko točaka osvrnut ću se na ono što smatram ključnim problemima natjecanja iz engleskoga jezika, a temeljeno na testu za školsku razinu natjecanja za učenike 8. razreda 2020. godine.

1) Apsurdno, no javno nisu dostupni ni cilj ni opseg natjecanja (možda takav dokument ni ne postoji?). Drugim riječima, ne zna se zašto se natjecanje provodi ni što se njime očekuje postići, kao ni to koje vještine i znanja obuhvaća te što bi učenici na natjecanju trebali pokazati. Najbliže tomu, a i dalje jako daleko od opsega i cilja, jest zadana struktura testa – na školskoj razini ispituju se „čitanje s razumijevanjem“ i „uporaba jezika (gramatika i vokabular)“, na županijskoj „slušanje s razumijevanjem“, „čitanje s razumijevanjem“ i opet „uporaba jezika (gramatika i vokabular)“, a na državnoj je elementima sa županijske razine dodan i „sastavak“ te „usmeni ispit“, što pronalazimo u uputama o provedbi natjecanja.

Dakle, vraćajući se školskoj razini, opseg je valjda znanje gramatike i vokabulara te vještina čitanja. Ovdje podsjećam da se u poučavanju engleskoga jezika već 40 godina govori o komunikacijskome pristupu, a što se odnosi na uporabu jezika u komunikacijskome činu (bilo u govorenju, bilo u pisanju). Ono što se u testovima naziva „uporabom jezika“ nema veze s uporabom jezika u komunikacijskome činu, već se odnosi na klasične gramatičke zadatke i zadatke provjere vokabulara. Zaključujem da cilj natjecanja nije vidjeti koji učenici najbolje komuniciraju na engleskome jeziku, nego koji dobro barataju gramatikom i vokabularom. Godina je 2020., a komunikacijska kompetencija prvi je cilj učenja engleskoga jezika u svim europskim pa tako i hrvatskim kurikulumima, dokumentima, istraživanjima, smjernicama i sl., i to već 40 godina. Ali ne i za organizatore natjecanja iz engleskoga jezika.

2) Prema mojim saznanjima, a članovi državnoga povjerenstva mogu me opovrgnuti ako to nije istina, testove izrađuje jedna osoba. To znam jer me je prije nekoliko godina savjetnica za engleski jezik pozvala da budem taj član koji će izrađivati testove. Ponudu sam odbio. Osim tog jednog sastavljača, testove navodno pogledaju još dvije osobe: stručni recenzent (metodičar s fakulteta) te lektor. Nejasna je uloga ostalih članova,  a podsjećam da ih ima 22. Ne sumnjam da imaju obveze u radu povjerenstva, ali ne znam što je važnije od dobroga testa. Da zaključimo, testove izrađuje jedna osoba, za koju se 2020. godine pokazalo da nema apsolutno nikakve kompetencije za izradu testa. Da pročešljam prijašnje testove, moguće je da bi se moglo utvrditi isto, s obzirom na reakcije učitelja i nastavnika prijašnjih godina.

3) Test na školskoj razini za osnovne škole imao je devet pitanja, a u daljnjemu ću se dijelu teksta osvrnuti na većinu od njih.

3.1) U prvome se zadatku provjerava čitanje s razumijevanjem na temelju teksta preuzetoga s interneta, bez navođenja izvora, a pretpostavljam i bez dozvole. Postavljeno je šest tvrdnji za koje treba utvrditi jesu li točne ili netočne, od kojih najmanje jedna, posljednja, nema veze s učenikovim umijećem čitanja s razumijevanjem nego njegovim poznavanjem vokabulara (koje se ne ispituje tim zadatkom), odnosno da zna da pumpkin i squash navodno nisu sinonimi (a što nije razvidno iz teksta).

3.2) Treći zadatak temelji se na tekstu u kojemu se treba osvrnuti na svaki redak i napisati riječ koja je pogrešna u retku ili pak staviti kvačicu ako je sve točno. Tekst je, opet bez navođenja izvora, a vjerojatno i bez dozvole, preuzet s interneta i prilagođen. Uputa za zadatak nije dobro napisana. Prije svega, uputa navodi „For questions 1 – 6“, a zadatak nema pitanja (a to je slučaj i u svim drugim zadatcima na testu). Nadalje, nije jasno trebaju li natjecatelji tražiti samo riječ koja je viška ili i druge pogreške: „decide whether there are errors in the text … In some lines there is an extra word.“

3.3) Četvrti je zadatak tekst sa šest praznina koje treba dopuniti jednom od četiriju riječi koje su ponuđene za svaku česticu. Tekst je, opet, preuzet s interneta, bez navođenja izvora a vjerojatno i bez dozvole. Za prvu česticu upitna je netočnost ‘tourist place’, što je sintagma koja se može naći u engleskome jeziku izvornih govornika. Druga čestica nudi nonsens rješenja, odnosno riječi koje u engleskome jeziku ne postoje, poput ‘bylooked’, a poznato je da se kao distraktori ne koriste nepostojeće riječi. U četvrtoj čestici sporna je netočnost sintagme ‘main events’ koja je zapravo apsolutno gramatički i semantički točna. I u šestoj čestici može se priznati ‘in his memory’ jednako kao i traženi ‘in his honour’. Za petu česticu distraktori nisu dobri jer su prelagani. Četvrti je zadatak dakle gotovo u cijelosti loše napravljen.

3.4) Peti je zadatak u potpunosti preuzet, bez navođenja izvora, sa stranice s vježbama za polaganje testa FCE, a koji označava razinu B2 prema ZEROJ-u. Prvo da se osvrnem na plagiranje. Na izvornim stranicama zadatka u Terms of Use nalazimo sljedeće: „The practice tests and other material on this web site are designed to be freely used in an online environment only. You are not permitted to download any practice material or republish it in any other form or on any other web site. All practice material, test questions and software is protected by international copyright law.“ Intelektualno vlasništvo u Hrvatskoj štiti niz hrvatskih i međunarodnih zakona pa ih neću ovdje navoditi, ali je iz navedenoga jasno da je riječ o neovlašteno preuzetome materijalu gdje ni navođenje izvora ne bi pomoglo jer jednostavno vlasnik prava ne dopušta reprodukciju zadatka. Isto vrijedi i za tekstove preuzete s Atlas Obscura u 1., 4. i 7. zadatku.

Drugi problem 5. zadatka jest njegova razina B2. Naime, prema Nastavnome planu i programu za osnovnu školu (2006), a prema kojem su se obrazovali učenici 8. razreda za koje je test sastavljen, očekivana razina na kraju osam godina učenja engleskoga jezika jest A2. Zanima me tko je, kada i kako odredio razinu koju trebaju imati natjecatelji; u ovome je slučaju jasno da se očekuje da se učenik nalazi na dvije razine više od one za koju ga školovanje priprema. Zaključujem da Povjerenstvo smatra da natjecateljima kroz natjecanje treba pokazati da ne znaju ono što ni ne trebaju znati, što je pedagoški neutemeljena praksa.

3.5) U šestome zadatku od učenika se traži da uz ponuđene definicije napišu traženu riječ s određenim brojem slova. Sporna je šesta definicija jer se prihvaća samo odgovor ‘cutlery’. Kao što članovi Povjerenstva vjerojatno znaju, neki govornici to nazivaju ‘silverware’, što je češće u američkome engleskome. Što ako je učenik, koji je više izložen američkoj inačici engleskoga jezika, jedino znao za tu inačicu? Gdje je mogao upisati svoj odgovor kad ‘cutlery’ ima sedam slova a ‘silverware’ deset? Znači li to da on ne zna što je ‘knives, forks, and spoons used for eating’ jer ne zna inačicu koju preferira autor(ica) testa?

3.6) Tekst za sedmi zadatak preuzet je iz istoga izvora kao i tekstovi za 1. i 4. zadatak, bez navođenja izvora a vjerojatno i bez dozvole. Od učenika se očekuje da nadopune šest praznina u tekstu jednom riječju. Sporna je šesta čestica u koje se priznaju rješenja ‘book’, ‘buy’ i ‘purchase’ ali ne i čest glagol ‘get’ ili rjeđi ‘obtain’, ‘acquire’ i sl. koji bi također mogli biti upotrjebljeni.

3.7) Osmi zadatak sastoji se od šest rečenica koje treba nadopuniti glagolima ‘do’ i ‘make’ u primjerenim oblicima. Sporna je druga rečenica u kojoj se kao kolokat riječi ‘assignment’ priznaje samo ‘do’ u obliku ‘did’, dok u engleskome jeziku s riječju ‘assignment’ kolokira i glagol ‘make’, odnosno ovdje bi to bilo ‘made’.

3.8) Deveti je zadatak naslovljen ‘Culture and Civilisation’, što smatram pogrešnim jer zadatak kroz šest rečenica zapravo testira učenikovo činjenično znanje povijesti i geografije. Usto, cijeli je zadatak o Londonu, a jasno je da engleski jezik nadilazi London i Ujedinjeno Kraljevstvo. Napominjem i da većinu traženih informacija ne bi znali ni sami građani Londona. Takav pristup poimanju kulture, odnosno međukulturne kompetencije, izuzetno je površan i pedagoški i glotodidaktički neprimjeren, a prije svega i znanstveno neutemeljen. Podsjetit ću ovdje autora/autoricu što Nastavni plan i program za osnovne škole (2006), a koji je još uvijek relevantan za učenike 8. razreda, kaže o ciljevima i zadaćama u nastavi stranoga jezika, a vezano uz kulturu:

„Odgojni ciljevi i zadaće u nastavi stranoga jezika znače sustavno senzibiliziranje i motiviranje učenika za razvijanje tolerancije i empatije prema drugomu i drugačijem, tj. razvijanje razumijevanja strane kulture pridonoseći istodobno i boljem razumijevanju vlastite kulture. Dakle, na svakoj razini učenike treba upoznavati s kulturom i civilizacijom zemalja jezika cilja u korelaciji s vlastitom zemljom” (str. 80).

Svesti osam godina školovanja a potom i kulturu jezika velikoga poput engleskoga na šest pitanja o Londonu u suprotnosti je sa svim smjernicama o poučavanju i vrednovanju kulture u nastavi engleskoga jezika u posljednjih dvadesetak godina. Ovakav je zadatak uvreda brojnim učiteljicama i učiteljima koji ulažu puno truda kako bi u učenika razvili ljubav prema engleskome jeziku i naučili ih tome jeziku što bolje; osim toga, ovaj zadatak ponižava izvrsne i motivirane učenike i šalje im poruku da ne znaju engleski ako ne znaju trivijalne podatke o Londonu.

Razmatrao sam da priložim izvore kojima bih mogao pomoći autoru/autorici testa, ali očigledno i ostalim članovima Povjerenstva, da shvate ozbiljnost propusta u pogledu znanstvene, dokimološke i pedagoške neutemeljenosti zadataka na testu, no shvatio sam da bih morao priložiti svu literaturu napisanu o učenju, poučavanju i vrednovanju engleskoga jezika u posljednjih 40 godina. Toliko se dugo, naime, govori o razvijanju komunikacijske kompetencije. Zaokružit ću stoga ovaj dio prigovara citatom iz još uvijek važećega Nastavnoga plana i programa za osnovnu školu (2006), pa članovi Povjerenstva mogu procijeniti koliko je test usklađen s njim:

„Cilj je suvremene nastave stranih jezika usmena i pisana komunikacijska kompetencija na stranome jeziku proširena elementima sociokulturne, interkulturalne te čitalačke/književne kompetencije. Istodobno, u skladu s potrebama društva nastava stranih jezika, osim jezičnih, mora nužno razvijati i vještine komuniciranja, timskoga rada te osposobljavati učenika za rješavanje problema” (str. 79).

Na temelju činjenice da je velik dio testa plagiran te da su gotovo svi zadatci loše napravljeni i/ili priznaju ograničena rješenja, tražim da se poništi školsko natjecanje iz engleskoga jezika za učenike 8. razreda te da članovi Državnoga povjerenstva a) pod hitno donesu mjere kojima će se spriječiti da se ovakav skandal ponovi, b) potpuno redizajniraju koncept natjecanja kako bi natjecateljima i njihovim mentorima jasno komunicirali cilj i opseg natjecanja kako bi se mogli za njega uspješno pripremati te koncept natjecanja usklade s onime što znamo o učenju, poučavanju i vrednovanju engleskoga jezika iz istraživanja provedenih proteklih 40 godina, i konačno c) reorganiziraju ustroj povjerenstva kako bi više njegovih trenutnih članova aktivno sudjelovalo u osmišljavanju i provedbi natjecanja.

Na samome kraju, izražavam žaljenje zbog nastale situacije jer osobno poznajem nekoliko članova povjerenstva i upoznat sam s njihovom stručnošću i znam da ovakav test nikada ne bi pustili u javnost; no, i to pitanje individualne i kolektivne odgovornosti Povjerenstvo ubrzo mora razriješiti jer na popisu je 22 imena i prezimena, a javnost ne zna tko je autor/ica, recenzent/ica i lektor/ica testa te tko sve sudjeluje u kontroli kvalitete.

U Rijeci 26. siječnja 2020.

S poštovanjem,

dr. sc. Jakob Patekar, znan. sur.